Generali Vermahta koji su uspjeli preživjeti Drugi svjetski rat, a da nisu obješeni zbog ratnih zločina, posvetili su ostatak života pisanju memoara osmišljenih da objasne razloge njihovog poraza. Ovi memoari su prilično monotoni i predstavljaju pokušaj da se dokaže da je „sjajni Vermaht uništen isključivo ruskom zimom i ludakom Hitlerom, koji je donosio samoubilačke odluke“. Jedan od najboljih njemačkih vojskovođa nije morao tražiti izgovore. Ervin Romel, koji je zaslužio poštovanje i priznanje od samog Vinstona Čerčila, nije doživio poraz Njemačke, ali je postao žrtva režima kojem je vjerno služio.
Rođen je 15. novembra 1891. u Hajdenhajmu. Njegov otac je bio jednostavan učitelj, koji je, međutim, uspio u svom privatnom životu, oženivši se kćerkom bivšeg predsjednika vlade Virtemberga, kraljevine koja je bila dio Njemačkog carstva. Ervin je imao dva brata i jednu sestru. Karl Romel je postao uspješan zubar, a Gerhard Romel je postao poznati operski pjevač. Ervinova sestra Helen, s kojom je bio veoma blizak, postala je profesorica umjetnosti i zanata. Ervin je odrastao kao svrsishodan, ambiciozan i tvrdoglav. Istina, nije mogao insistirati na svom snu da postane inženjer aviona – njegov otac, jednako tvrdoglav čovjek, odbio je tu ideju. Ervin je imao izbor – ili će postati učitelj, kao njegov otac, ili vojnik. On je izabrao vojnu karijeru.
Godine 1912. Ervin Romel, diplomac vojne škole u Dancigu, dobio je čin poručnika. Tokom Prvog svjetskog rata mladi oficir je pokazao svoju najbolju stranu. Tokom bitaka je pokazao hrabrost i strategijsko razmišljanje. Nakon rata, Romel je ostao u vojnoj službi Njemačke. Romel se borio u alpskom bataljonu, stacioniranom u planinskom području na granici sa Italijom. Kroz svoju vojnu karijeru dobio je brojna priznanja i unapređenja.
Početkom 1941. Hitler je bio primoran da spasi svog saveznika Musolinija u Africi. Romel je imenovan za komandanta Afričkog korpusa i pokazao se kao vrhunski vojni strateg. Ubrzo je postigao značajne pobjede nad savezničkim snagama i zaradio nadimak „Pustinjska lisica“. Međutim, nedostatak pojačanja iz Njemačke i goriva doveo je do kraja njegove pobjedonosne serije.
U junu 1942, Romel je osvojio Tobruk, ali Britanci su uskoro pokrenuli ofanzivu koja je dovela do njegovog povlačenja. Nakon što je zatražio evakuaciju iz Afrike, Romel je smijenjen i nije se vratio na bojište. Italijanske i njemačke trupe u Tunisu su se predale.
Ervin Romel završio je rat kao vojni poraženik, ali je ostavio dubok trag u vojnoj historiji. Njegova hrabrost, strateško razmišljanje i vojni uspjesi zasjenili su mnoge druge vojskovođe. Romel je ostao simbol hrabrosti i vojničke požrtvovnosti, iako je bio povezan sa kontroverznim režimom Nacističke Njemačke. Njegova priča je podsjetnik na kompleksnost ljudske prirode i moralne dileme u ratnim okolnostima.
