U Bosni i Hercegovini, samo tri posto prirodnih područja je zaštićeno, što ukazuje na to da zemlja još uvijek ima dalek put kada je u pitanju zaštita životne sredine. Iako postoje mali pomaci u oblasti ekologije, glavni problem i dalje predstavljaju nezainteresovane državne institucije.
Vladimir Topić, asistent u Centru za životnu sredinu u Banjaluci, ističe da je samo oko tri posto područja u Republici Srpskoj pod zaštitom, ističući da postoji nedovoljna briga o zaštićenim područjima i nedostatak adekvatnog sistema upravljanja i menadžmenta. Problemi kao što su vodosnabdijevanje, zagađenje rijeka i krčenje šuma i dalje su prisutni.
Ekološka udruženja mogu doprinijeti poboljšanju situacije, ali krajnja odgovornost leži na državnim institucijama koje moraju implementirati predloge u praksi. Nedostatak zaštite prirodnih područja i podrška projektima poput izgradnje mini-hidroelektrana ukazuju na nedostatak volje državnih institucija da riješe pitanja ekologije.
Azra Šehić Kustura iz „Aarhus centra“ u Bosni i Hercegovini također ističe da je samo 3,46 posto prirodnih područja zaštićeno u zemlji, te da postoji oko 1.800 endemičnih vrsta i podvrsta koje treba zaštititi. Transparentnost i uključivanje građana u procese donošenja odluka su ključni za adekvatnu zaštitu okoliša.
Iako su u posljednjih desetak godina postignuti pomaci, pitanja ekologije i zaštite životne sredine i dalje nisu prioritet u Bosni i Hercegovini. Nedovoljno ulaganje u rješavanje problema kao što su otpadne vode, upravljanje otpadom i zagađenje zraka ukazuje na nedostatak prioriteta za zaštitu okoliša u zemlji.
Nedostatak akcije državnih institucija, nedostatak zaštite prirodnih područja i podrška projektima koji ugrožavaju okoliš zahtijevaju hitnu reakciju kako bi se osigurala očuvanje planete Zemlje za buduće generacije. Podizanje svijesti o važnosti zaštite životne sredine i aktivno uključivanje građana u procese odlučivanja mogu poslužiti kao ključni koraci ka stvaranju održivije budućnosti u Bosni i Hercegovini.
