Vežbanje može da ublaži negativne efekte lečenja raka

Nikola Milinković avatar

Vežbe kao što su aerobik, trening snage i joga imaju značajan pozitivan uticaj na srce i nervni sistem pacijenata koji su prošli kroz lečenje raka. Ovo je otkrila nova studija koja se prvi put bavi ovom tematikom i koja je objavljena u Britanskom časopisu za sportsku medicinu. Istraživanje je sproveo tim stručnjaka iz bolnice Šenđing pri Kineskom medicinskom univerzitetu.

Tokom istraživanja, tim je analizirao efekte različitih vrsta vežbi na zdravlje pacijenata. Rezultati su pokazali da redovno vežbanje može smanjiti oštećenja srca, kao i poboljšati kognitivne funkcije, uključujući pamćenje i sposobnost razmišljanja. Ovi problemi često su posledica agresivnih tretmana koje pacijenti prolaze tokom borbe protiv raka.

Studija je obuhvatila pacijente različitih uzrasta i raznih dijagnoza, a tim je pratio njihove rezultate tokom dužeg vremenskog perioda. Učesnici su redovno obavljali fizičke aktivnosti, a rezultati su pokazali da su oni koji su vežbali imali manje zdravstvenih problema u poređenju sa onima koji nisu imali fizičku aktivnost.

Značaj vežbanja ne ogleda se samo u fizičkom zdravlju; istraživanje je pokazalo i pozitivne efekte na mentalno zdravlje pacijenata. Autori studije naglašavaju da vežbanje može poboljšati psihološko blagostanje i ukupni kvalitet života, što je od suštinskog značaja za sve pacijente koji se bore sa posle-rak terapijama.

Iako su mnogi pacijenti često skeptični prema vežbanju nakon teških tretmana, rezultati ovog istraživanja pružaju novu nadu i podsticaj za uvođenje fizičkih aktivnosti kao redovnog dela rehabilitacije. Kako bi se dodatno poboljšao kvalitet života pacijenata, stručnjaci savetuju da vežbanje bude prilagođeno potrebama i fizičkoj sposobnosti pojedinca.

Istraživači su naglasili da je važno da pacijenti razgovaraju sa svojim lekarima o uključivanju fizičkih aktivnosti u svoje terapije. Takođe, predlaže se da se razviju programi vežbanja koji su specifično osmišljeni za ljude koji su preležali rak, kako bi se osiguralo da su aktivnosti dovoljno bezbedne i efikasne.

Osim što vežbanje poboljšava fizičko i mentalno zdravlje, doprinosi i socijalnoj interakciji. Pacijenti koji vežbaju često se pridružuju grupama, što može obezbediti važnu podršku i podsticaj u borbi sa bolešću. Ova socijalna komponenta može dodatno olakšati proces rehabilitacije, čineći ga manje osamljenim.

Autori studije takođe ističu da, iako su rezultati ohrabrujući, potrebna su dalja istraživanja kako bi se potvrdili dugotrajni efekti vežbanja na zdravlje pacijenata preležalih rak. Takođe se naglašava potreba za standardizacijom protokola vežbanja koji bi se mogli primeniti u kliničkoj praksi.

Pored toga, ističe se i važnost obezbeđivanja pristupa vežbama za sve pacijente. Neophodno je raditi na smanjenju barijera koje pacijenti mogu da imaju u vezi sa pristupom sportskim centrima ili teretanama, kao i na razvijanju online programa koji bi omogućili pacijentima da vežbaju iz udobnosti svojih domova.

Ulaganje u fizikalnu terapiju i rehabilitaciju nakon lečenja raka može doneti brojne koristi. Ovaj pristup ne samo da smanjuje fizičke i psihičke simptome, već može i poboljšati sveukupno iskustvo pacijenta tokom i nakon lečenja. Uzimajući u obzir sve ove aspekte, vežbanje se može posmatrati kao važan alat u osnaživanju pacijenata i vraćanju njihovog samopouzdanja u borbi protiv bolesti.

Nikola Milinković avatar