Ambasada Srbije u Beču apelirala je na građane da pomognu u pronalasku nestale devojčice Danke Ilić (2) iz Bora. Devojčica je nestala na teritoriji Austrije, a ambasada je zamolila sve koji imaju informacije o njenom nestanku da odmah obaveste srpsku ili austrijsku policiju. Moguće je kontaktirati i ambasadu Srbije u Austriji ili MUP Srbije. Brojevi telefona na koje se mogu prijaviti informacije su 133 za MUP Austrije, +43667704145 za Ambasadu Srbije u Austriji i 192 za MUP Srbije. Ambasada je izrazila nadu da će se devojčica brzo pronaći i vratiti svojoj porodici bezbedno.
Strah od otetoga djeteta nešto je što muči svaki roditelja. Nedavni događaji u Beču su upozorili na taj strah. Sedmogodišnja Amelija ničim nije slutila da će se njen odlazak do obližnjeg parka pretvoriti u noćnu moru.
Njena majka, Madlena, pustila ju je samo par minuta ispred zgrade u kojoj žive. Djevojčici je rekla da mora brzo obaviti važnu kupovinu, a onda će se ponovno vratiti po nju. „Bila je to samo minuta“, rekla nam je Madlena, „ali toliko je bilo dovoljno da je nestala“.
Madlena je pobjesnila i prvo obavijestila policiju, ali oni nisu mogli učiniti ništa dok ne prođe 24 sata. Tih prvih sati bili su mučni za nju i njenog supruga, koji su uzalud tražili svoju djevojčicu. Nisu ih zanimali zakoni, oni su samo željeli svoje dijete nazad.
Noć koju su proveli su nam kazali bila je kao noćna mora. Madlena nije mogla spavati, njen um je bio pun straha i tjeskobe. Nisu znali kakve tretmane njihova djevojčica ima. Nisu znali tko ju je uzeo i što će s njom učiniti. Bila je to noć koja je ojačala njihovu odlučnost, ali i preplavila njihov um sa sumnjama.
Nažalost, nisu bili jedini koji su prošli kroz to iskustvo. Mnogi roditelji prošli su kroz slične situacije. Neki nisu imali sretan završetak i njihova djeca su zauvijek nestala. Očajne molbe majki, tužni pogledi očeva i izgubljene nade su obilježile priče tih obitelji.
Neki kažu da njihov bol nikada ne nestaje. Oni su uvijek u potrazi, uvijek u strahu da će im se najgora noćna mora dogoditi. I to je ono što Madlena osjeća sada. Ona je zahvalna što su njih dvije sada sigurne u svom domu, ali još uvijek osjeća tjeskobu.
Vratila je svog djeteta. Osjetila je taj osjećaj olakšanja i blagostanja koji dolazi od poznanja da je ona sigurna. No, istovremeno je taj osjećaj praćen strahom. Strahom od onoga što će se dogoditi, strahom od toga da bi to moglo ponoviti.
„Čujem Amelijino disanje dok spava“, rekla nam je Madlena, „i svaki put kad zatvori oči osjećam taj strah“.
Taj strah je prisutan kod mnogih roditelja. Oni imaju osjećaj da nikada neće biti sigurni. U malom gradu u Nizozemlju roditelji su se organizirali. Osnovana je grupa koja želi da se provode zakoni koji će osigurati sigurnost djece.
Ta grupa je postavila zahtjev da svi koji su osuđeni za zločin nad djecom neće moći raditi u institucijama gdje je mogućnost pristupa djeci. Oni žele obavijestiti roditelje o svakom potencijalnom opasnom zločincu u njihovom susjedstvu.
„To je naša dužnost“, rekla je jedna majka, „da zaštitimo svoju djecu od potencijalnih opasnosti. Ne možemo se osloniti na državu da to učini, moramo djelovati sami.“
To je poruka koju mnogi roditelji imaju. Ne mogu se osloniti na državu da štiti njihovu djecu. Oni moraju djelovati sami. To je ono što je Madlena postigla. Ona je pronašla svoje dijete, ali također je saznala važnost zaštite djeteta.
Ona će učiniti sve što je potrebno da to se nikada ne ponovi.
„Moje dijete će uvijek biti moje prvo“, rekla je Madlena, „i učinit ću sve što mogu da ga zaštitim.“
Ona zna da je nemoguće uvijek biti na oku svom djetetu. Ona zna da ih ne može štititi od svih opasnosti. Ali ona može biti glasna, može biti uporna i može biti spremna za borbu.
To je ono što roditelji moraju biti – spremni na borbu.
Njihova djeca su njihova najveća vrijednost i moraju biti spremni zaštititi ih po svaku cijenu.
Sve dok svijet ne bude siguran mjesto za njih, roditelji će biti spremni dati sve od sebe za svoju djecu.
Madlena zna da možda neće biti uvijek uspješna, ali će se boriti sa svim svojim srcem i dušom.
I to je ono što čini razliku.
To je ono što će je držati budnom svake noći, to je ono što će je potjerati da se suoči s najvećim strahovima.
To je ono što čini velikom majkom.
I to je ono što će činiti razliku za njezino dijete.
To je njezina poruka, a poruka roditelja širom svijeta.
Njihova djeca su njihova odgovornost, njihova sreća, njihova ljubav.
I ništa na svijetu neće promijeniti tu činjenicu. Sve dok su njihova djeca sigurna, roditelji će biti spremni za sve borbe.
