U Muzeju Narodnog pozorišta od sutra izložba o Pučinijevim heroinama

Aleksandra Popović avatar

Izložbom „Pučinijeve heroine na sceni Narodnog pozorišta“ autora Dragana Stevovića, sutra u 18 časova, u Muzeju nacionalnog teatra biće obeležen vek od smrti Đakoma Pučinija, jednog od najeminentnijih italijanskih kompozitora. Postavka je fokusirana na glavne ženske likove iz njegovih opera, sa posebnim naglaskom na izvođenje ovih dela u Narodnom pozorištu od 1920. godine do danas. Tokom ovog perioda, najistaknutije dive srpske muzičke scene su tumačile karaktere iz Pučinijevih dela.

Dragan Stevović, autor izložbe, započeo je svoj projekat sa idejom da prikaže sva Pučinijeva dela koja su se izvodila u Narodnom pozorištu. Međutim, shvatio je da bi taj zadatak prevazišao prostor samog Muzeja. Tokom stotinu godina, gotovo svaka Pučinijeva opera bila je odigrana na sceni Narodnog pozorišta, a najdugovječnije su „Madam Baterflaj“, „Toska“ i „Boemi“. Vrlo zanimljivo je da je opera „Toska“ bila na repertoaru od 1945. do 1995. godine, sa stalnim rediteljem Brankom Pomorišcem, dok su se izvođači tokom vremena menjali.

Nakon više od pola veka, „Toska“ je dobila novu postavku, poslednja je realizovana 2014. godine. Prva premijera se desila 1942. godine. Sličan put imala je i „Madam Baterflaj“, koja je prvi put predstavljena beogradskoj publici 1945. godine i zadržala se na repertoaru narednih četiri decenije. Godine 1985. Dejan Miladinović je postavio novu verziju ovog dela, koja se izvodi do danas.

Kada je pripremao izložbu, Stevović se fokusirao na glavne uloge iz Pučinijevih opera, poput Mimi i Mizete iz „Boema“, kao i naslovnih likova u operama „Toska“, „Baterflaj“, „Manon Lesko“ i „Sestra Anđelika“. Tokom istraživanja, imao je značajnu podršku Muzeja pozorišne umetnosti Srbije i arhiva Narodnog pozorišta. Posetioci će imati priliku da vide kostim Toske koji je nosila Radmila Bakočević, kao i rekvizite poput kapice Mimi i sveće koju koristi u prvom činu. Izložba takođe sadrži fotografije i plakate sa premijernih izvođenja i fokusira se isključivo na stalne članove Narodnog pozorišta, bez gostujućih umetnika.

Stevović naglašava da su Pučinijeve opere poznate po svojoj dubokoj emocionalnoj snazi, slikovitoj muzici i kompleksnoj psihološkoj karakterizaciji likova. Pučini je bio virtuoz u slikanju ljudskih osećanja, spajajući melodijsku lepotu sa dramatičnom ekspresivnošću. Njegova dela su prožeta strastima, nežnošću, očajem i emotivnim ispoljavanjima.

Đakomo Pučini je rođen 22. decembra 1858. godine u Luki, malom gradu u Toskani. Studirao je na Konzervatorijumu u Milanu kod značajnih muzičkih figura kao što su Bacinini i Ponkijeli. Iako su njegovi prvi radovi bili manje uspešni, poput „Vili“ 1884. i „Edgara“ 1889, brzo je stekao svetsku slavu sa operama kao što su „Manon Lesko“ 1893. godine. Njegovo najznačajnije delo, koje mu je donelo međunarodnu prepoznatljivost, uključuje „Boeme“, „Tosku“ i „Madam Baterflaj“. Pored njih, napisao je i „Devojku sa Zapada“, „Lastavicu“, kao i svoj poslednji veliki rad, „Turandot“, koji je izveden posthumno 1926. godine.

Ova izložba predstavlja poseban hommage ne samo samom kompozitoru, već i svojim interpretorima na sceni Narodnog pozorišta. Posetioci će imati jedinstvenu priliku da dožive i osete snažnu vezu između Pučinijevih likova i umetnica koje su ih oživeli tokom desetleća na sceni, dok će se kroz izložbu reflektovati bogata tradicija operskog izvođenja u Srbji.

Aleksandra Popović avatar