Svečanom akademijom u Novom Sadu obeležena dva veka od rođenja velikog pesnika (FOTO)

Aleksandra Popović avatar

Prigodom obilježavanja dvjestogodišnjice od rođenja Branka Radičevića, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu priredilo je svečanu akademiju koja je okupila brojne goste i umjetnike. Događaj je organizovao Igor Mirović, predsjednik Pokrajinske vlade, koji je istakao važnost Brankovog stvaralaštva za srpsku književnost i narodnu dušu. Branko Radičević, rođen 1824. godine u Slavonskom Brodu, školovao se na različitim mjestima prije nego što je preminuo u Beču 1853. godine. Njegovo djelo predstavlja revoluciju u srpskoj književnosti sredinom 19. vijeka, stvarajući nove teme i inspiraciju za narodna nadanja.

Brankove pjesme obuhvaćaju temaske elemente smrti, slobode i patriotizma, a često se oslanjaju na narodni jezik i tradiciju. U svom govoru, Dragan Jovanović Danilov, pesnik i esejista, istakao je važnost Brankovog lirske i romantične poetike za srpsku književnost. On je smatrao da je Branko bio svjetionik koji je vodio generacije pisaca na putu stvaranja.

Svečanoj akademiji su prisustvovali članovi Vlade Republike Srbije, Pokrajinske vlade, Vojske Srbije, predsjednik Matice srpske, predstavnici gradova i opština, Udruženja književnika Srbije i Republike Srpske, kao i đaci novosadskih škola. Cjelokupan program je obilježen stihovima Branka Radičevića, koji ostaju zapamćeni kao važan dio srpske književne baštine.

Branko Radičević je jedan od najznačajnijih pesnika srpskog romantizma, čija je poezija inspirisala generacije pisaca i čitalaca. Rođen u Slavonskom Brodu 1824. godine, Branko je tokom svog kratkog života stekao veliki ugled kao lirski pjesnik. Njegove pjesme o ljubavi, smrti i slobodi prepoznate su kao klasici srpske književnosti, a i danas se čitaju i interpretiraju širom Balkana.

Brankova poezija obuhvaća različite teme i stilove, od lirske elegije do socijalne satire. Njegova književna ostavština ostaje važan dio srpske književne kulture, ističući važnost jezika, tradicije i identiteta. Nakon njegove smrti u Beču 1853. godine, Branko je postao simbol srpskog romantizma i nacionalnog ponosa.

Dvjestogodišnjica od rođenja Branka Radičevića je prigoda da se podsjetimo njegovog značaja za srpsku književnost i kulturu. Njegove pjesme su dio kolektivnog pamćenja naroda, inspirišući nove generacije umjetnika i čitatelja da istraže dubine ljudske duše i srca. Svečana akademija u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu je bila prilika da se odaju počast ovom velikom pjesniku i njegovom nasljeđu koje živi i danas.

Branko Radičević je ostavio neizbrisiv trag u srpskoj književnosti i kulturi, čija se važnost prepoznaje i danas. Njegove pjesme su vječne i univerzalne, prenosivše poruke ljubavi, slobode i patriotizma koje nadmašuju vremenske granice i kulturne razlike. Ovaj veliki pesnik ostaje simbol srpske književne baštine i inspiracija mnogim umjetnicima i čitaocima širom svijeta.

Aleksandra Popović avatar

uredništvo preporučuje: