Srpske fudbalerke ispisale istoriju našeg fudbala

Marko Đorđević avatar

Treći jun 2025. godine ostaće zapamćen kao prelomni trenutak u istoriji ženskog fudbala u Srbiji. Na taj dan, reprezentacija „orlica“ remijem protiv Finske obezbedila je lidersku poziciju u grupi 3 i tako se direktno kvalifikovala za A diviziju UEFA Lige nacija. Ovaj rezultat predstavlja veliku prekretnicu, jer će naše igračice imati priliku da se takmiče sa najjačim selekcijama poput Francuske, Nemačke, Engleske, Španije i Italije.

Ono što je posebno važno jeste da se „orlice“ konačno našle u fokusu medija, ne samo zbog izvanrednog rezultata, već i zahvaljujući sjajnim izdanjima tokom celog takmičenja. Naše igračice su ostvarile četiri pobede i dva remija, postigle sedam golova i primile samo jedan, i to tek u poslednjim minutima jednog od mečeva. Ovaj uspeh dolazi kao nagrada za dug i mukotrpan rad naših fudbalerki.

Putevi „orlica“ u svetu fudbala nisu bili laki. Prvi nastup na evropskoj sceni dogodio se 5. maja 2007. godine, kada su se suočile sa Slovenijom u Dravogradu. Tada su izgubile sa 0:5, što je bio težak početak za reprezentaciju. Ipak, od tada su prešle dug put, suočavajući se s izazovima, promenama trenera i varijantama u performansama.

Menjanje selektora je bilo česta pojava, pri čemu su rezultati često varirali. Preporod „orlica“ možda je započeo prošle godine, nakon bolnog ispadanja od Švedske u baražu za Evropsko prvenstvo. Nakon ovog poraza, Dragiša Zečević je napustio mesto selektora, a Fudbalski savez Srbije na tu funkciju postavio Lidiju Stojkanović, prvu ženu s UEFA pro licencom u Srbiji.

Stojkanovićeva je preuzela vođenje seniorske reprezentacije nakon uspeha sa omladinskim timom, gde je osvojila peto mesto na Evropskom prvenstvu. Njeno iskustvo kao bivše igračice, zajedno s njenim znanjem stečenim kao trenerka kod kadetkinja i u U19 selekciji, pokazalo se kao ključni faktor u usponu reprezentacije.

Kao selektorka koji je radila sa devojkama iz različitih evropskih timova, Stojkanovićeva se suočila s izazovima komunikacije i taktičkih prilagođavanja. Unatoč tome, uspela je da poveže igračice iz stranih klubova s domaćim fudbalerima, stvarajući tim koji funkcioniše kao celina. U ovom procesu, komunikacija izvan terena pokazala se kao važna, a Stojkanovićeva je pronašla pravi način da motiviše i inspiriše svoje igračice.

U sklopu reprezentacije i njihovih uspeha, poslednjih mečeva u Ligi nacija branilo je samo osam domaćih igračica, selektovanih iz nekih od najuspešnijih klubova u Srbiji. Unatoč zastoju u broju domaćih igračica koje se nalaze u reprezentaciji, Stojkanovićeva je sposobna da ih integriše u tim i omogući im da zajedno postignu značajne rezultate.

Postignuti uspeh „orlica“ otvara vrata za veće ambicije i ciljeve u budućnosti. Postoji osećaj da je došlo vreme za prelazak iz A divizije Lige nacija u trke za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo ili Svetsko prvenstvo. Ovaj uspeh pruža nadu da će naši fudbaleri konačno dobiti zasluženu pažnju i podršku kao i svojim muškima.

U svetlu ovih događaja, jasno je da su „orlice“ nakon dugog puta zaslužile trenutak slave i da ih u budućnosti možemo očekivati na velikim međunarodnim takmičenjima, uprkos predrasudama koje još uvek postoje prema ženskom fudbalu u Srbiji. Ovaj uspeh je ne samo veliko postignuće za igrače, već i signal buduće ljubavi i podrške prema ženskom sportu u našoj zemlji.

Marko Đorđević avatar

uredništvo preporučuje: