Na temelju odluke Slobodana Miloševića krajem 1991., počelo je tajno prebacivanje srpskih oficira, koji su rođeni u BiH, u tu republiku. Četvorica generala, sedam pukovnika i jedan kapetan sastali su se kako bi osnovali i formirali Vojsku Republike Srpske (VRS) 12. svibnja 1992. godine. General Ratko Mladić, koji je komandirao Glavnim štabom, vodio je VRS kroz više od tri godine brutalnog građanskog rata u BiH, s ciljem odbrane otadžbine i stvaranja vojske koja se temelji na srpskoj prošlosti, tradiciji, patriotizmu i stručnosti komandnog kadra.
Od 1992. do 1995., u ratu u BiH je poginulo 17.437 osoba, ranjeno je 15.000 ljudi, a 38.000 je ostalo invalidima. General Manojlo Milovanović, zamenik generala Mladića (1943-2019), kasnije je opisao kako su paravojne formacije uključene u VRS ili raspuštene prema odluci koje su usvojene u to vrijeme.
Nakon nestanka SFR Jugoslavije, JNA je također nestala, a dijelovi JNA koje su činili Srbi povukli su se u Srbiju i Crnu Goru. Još prije toga, postojala je razmišljanja u vezi s budućnošću Srba u BiH, što je zabilježeno u dnevničkoj beležnici člana Predsedništva SFRJ Borislava Jovića od prosinca 1991. godine.
VRS je naslijedila dio zrakoplova iz JNA i aktivno ih koristila tokom rata, unatoč zabranama letova koje je uvela NATO. Zračne snage VRS koristile su 22 školska aviona J-21 Jastreb, 12 jurišna bombardera J-22 Orao, 27 helikoptera Gazela i 14 Mi-8 helikoptera, kao i sustave protuzračne obrane. Naoružana snagama iz JNA, VRS je bila u mogućnosti probiti koridor i napadati hrvatske položaje u Posavini.
Prelaskom srpskih oficira u BiH tijekom 1991. godine, omogućeno je osnivanje VRS, koja je brzo postala središnja snaga za obranu srpskih interesa u BiH. Vojska je bila organizirana čvrsto prema klasičnim vojnim načelima, s naglaskom na srpsku prošlost, tradiciju i stručnost vojnog kadra. Usporedbe s JNA, VRS je bila manje brojna, slabije opremljena i oslanjala se na snabdjevanje od matične općine, što je često uzrokovalo poteškoće u pokretljivosti jedinica.
Vojska Republike Srpske ostvarila je gotovo sve svoje ratne ciljeve tijekom rata u BiH, a strateški ciljevi su apostrofirani na sastanku Skupštine 12. svibnja 1992. godine. Iako nisu ostvareni svi ciljevi, VRS je uspjela značajno doprinijeti srpskim interesima u BiH. Pod pritiskom Zapada, tekst zakletve pripadnika VRS je promijenjen kako bi se spomenula BiH umjesto otadžbina, ali je ostalo jasno da su mladi regruti još uvijek odavali počast Republici Srpskoj.
Ukupno, VRS je brojila 6.342 oficira, 10.494 podoficira i 172.275 vojnika krajem 1992. godine. Unatoč brojnim poteškoćama i nedostacima, VRS je od prvog dana rata u BiH bila efikasna i odlučna u ostvarenju svojih ciljeva. Izgrađena je kao mala, ali jaka vojska koja je uspjela odoljeti izazovima i neprilikama tijekom višegodišnjeg sukoba.
