Iako brza vožnja može delovati kao privlačna opcija zbog uštede vremena, naučna istraživanja i statistike jasno pokazuju da to nije najbolji izbor za vozače. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) ukazuje da vožnja brzinom od 90 kilometara na sat može smanjiti potrošnju goriva za čak 23 odsto, u poređenju sa brzinom od 110 km/h. Ovo su značajne uštede, posebno za one koji često prelaze velike udaljenosti.
Optimalan balans između troškova i vremena vožnje nalazi se između 90 i 110 km/h. Fizika vožnje ne prašta brzinu — svaki dodatni kilometar na sat iznad ovog optimalnog dijapazona dovodi do disproporcionalnog povećanja potrošnje goriva. U praksi, to znači da vožnja brže često rezultira višim troškovima na pumpi, a ne oslanjanjem na brzinu kao način uštede.
Na primer, vozači koji mesečno prelaze 2.000 kilometara autoputem mogu uštedeti više od 100 litara goriva mesečno kada smanje brzinu sa 130 na 90 km/h. Kada se to prevede u novčanu vrednost, oscilacija troškova postaje očigledna, posebno u trenutnim uslovima kada cene goriva konstantno rastu.
Jedan od ključnih faktora povezanih sa potrošnjom goriva na većim brzinama je otpor vazduha. Ovaj otpor se ne povećava linearno sa brzinom, već kvadratno, što znači da uz dvostruko veće brzine dolazi do čak četiri puta većeg otpora. Ovo u velikoj meri objašnjava zašto potrošnja goriva drastično raste na višim brzinama. Na primer, istraživanje nemačkog autokluba (ADAC) pokazuje da prosečan automobil pri brzini od 160 km/h može potrošiti dvostruko više goriva nego pri vožnji od 100 km/h.
Većina modernih vozila ima svoj idealni opseg rada između 70 i 90 km/h, gde motor radi efikasno, obično između 1.500 i 2.500 obrtaja u minuti. U ovom opsegu vožnja donosi najbolje rezultate u smislu potrošnje goriva, što je od suštinskog značaja za vozače na dužim relacijama.
Pametna vožnja, stoga, ne znači samo bržu vožnju, već i racionalno upravljanje resursima. Usporavanjem vožnje ne samo da smanjujete troškove, već produžavate životni vek svog automobila, čuvate živce i povećavate nivo sigurnosti. Kroz prizmu ovih činjenica, vozači bi mogli shvatiti da je pravi luksuz zapravo racionalna vožnja, koja donosi benefite i finansijski, ali i u smislu opšteg blagostanja tokom vožnje.
Zato je od suštinskog značaja svako putovanje započeti svesno, razumeti vrednost razumnog upravljanja brzinom i potrošnjom, jer se isplativost takvog pristupa brzo manifestuje kroz uštede i bolju sigurnost na putu.