Izvršni direktor kompanije „Open AI“, Sem Altman, nedavno je skrenuo pažnju korisnicima popularnog alata za veštačku inteligenciju, Čet Dži-Pi-Ti (ChatGPT), da budu oprezni i promišljeni kada razmatraju korišćenje ovog alata kao zamene za terapeuta. Tokom gostovanja u podkastu kod komičara Tea Vona, Altman je naglasio da zakon trenutno ne pruža adekvatnu zaštitu privatnosti u kontekstu razgovora sa veštačkom inteligencijom, što je ključno za korisnike koji dele lične i intimne informacije.
Altman je izraziio zabrinutost zbog činjenice da sve više ljudi, a posebno mlađih korisnika, koristi Čet Dži-Pi-Ti kao digitalnog terapeuta. Mnogi se obraćaju ovom alatu sa pitanjima o ličnim problemima, ljubavnim krizama i drugim životnim dilemama. „Ljudi dele najintimnije stvari iz svog života sa alatom Čet Dži-Pi-Ti“, istakao je Altman, upozoravajući na potencijalne rizike koje ovakva praksa nosi sa sobom.
Jedna od ključnih razlika između razgovora sa ljudskim terapeutom i onih sa veštačkom inteligencijom je pravna zaštita. Privatni razgovori sa licenciranim terapeutima su zaštićeni zakonima o poverljivosti, dok to nije slučaj sa interakcijama sa veštačkom inteligencijom. Altman je podvukao da korisnici treba da budu svesni da informacije koje dele sa Čet Dži-Pi-Tijem možda neće ostati privatne, što može predstavljati ozbiljan problem za one koji traže podršku u emocionalnim krizama.
Istovremeno, sve veća popularnost ovakvih alata postavlja pitanja o budućnosti mentalnog zdravlja i potrebama korisnika za emocionalnom podrškom. Dok neki korisnici smatraju veštačku inteligenciju korisnim alatom za savete i podršku, stručnjaci upozoravaju da bi oslanjanje na tehnologiju moglo dovesti do ozbiljnih posledica, jer nedostaje ljudski element u tretmanu.
Zanimljivo je napomenuti i da je interesovanje za veštačku inteligenciju kao alatom za emocionalnu podršku poraslo usled globalne epidemije i izazova mentalnog zdravlja. Mnoge osobe se suočavaju sa stresom, anksioznošću i depresijom, a neki se okreću tehnologiji kao poslednjem sredstvu. Međutim, Altman je istakao da korisnici moraju biti svesni čega se odriču kada zamenjuju ljudsku interakciju sa algoritmima.
U tom okruženju, prava i zaštita privatnosti korisnika i dalje ostaju nejasna. Altman podseća da je izuzetno važno da se zakonodavna tela fokusiraju na kreiranje pravnih okvira koji bi omogućili korisnicima veću zaštitu kada koriste tehnologije poput veštačke inteligencije u osetljivim oblastima, kao što je mentalno zdravlje.
Osim toga, raspored i dostupnost ovih alata snabdevaju tržište velikim brojem opcija, što dodatno otežava korisnicima da prepoznaju koji alati su etički i bezbedni za korišćenje. Kako tehnologija napreduje, važno je da se osigura da korisnici budu obrazovani o rizicima i prednostima korišćenja veštačke inteligencije u ličnim aspektima njihovih života.
U zaključku, važno je da se korisnici educiraju o potencijalu i ograničenjima alata poput Čet Dži-Pi-Tija. Iako može pružiti hitne informacije ili savete, ne može se smatrati pravim zamenikom za profesionalnu pomoć. Stručnjaci pozivaju na veću svest o pitanjima privatnosti i etike kada se koriste alati veštačke inteligencije u kontekstu emocionalne podrške, kao i na jaču regulaciju kako bi se zaštitili korisnici, ali i osiguralo da ljudi dobiju validnu podršku kada im je potrebna.