Danas se obilježava pola stoljeća otkrića jednog od najvažnijih predaka modernih ljudi, što je osvijetlilo značajan stadij u evoluciji. Fosilizirani ostaci Lucy, najstarijeg primjerka hominida starijeg od 3,18 milijuna godina, pronađeni su 24. studenog 1974. godine na sjeveroistoku Etiopije. Ukupno 52 fragmenta kostiju – zubi, dijelovi lubanje, zdjelične kosti i femura pronađeni su od strane znanstvenika predvođenih Donaldom Johansonom i Timom Whiteom u okviru međunarodne istraživačke ekspedicije u takozvanom „Afar trokutu“, gdje je pronađeno mnogo ostataka bliskih srodnika ljudi.
Sačuvano je oko 40 posto kostura, što ga je činilo najkompletnijim do tada pronađenim, a inicijalno je registriran kao A.L-288-1. Međutim, istraživači su odlučili da mu daju ime Lucy, po pjesmi grupe The Beatles „Lucy in the Sky with Diamonds“, koju su slušali kada su došli do velikog otkrića.
Lucy je bila pripadnica vrste Australopithecus afarensis i hodala je na dvije noge, a smatra se da je umrla kada je imala između 11 i 13 godina, što je za tu vrstu bilo odraslo doba. Bila je visoka 1,10 metara i teška 29 kilograma.
Za Salehiu Melakua, načelnika odjela za paleontologiju, otkriće Lucy predstavljalo je izlazak iz „mračnog doba“ našeg razumijevanja predaka ljudi. „Uticaj ovog otkrića je bio ogroman u okviru discipline, ali i za čitav svijet“, rekao je on za AFP.
Lucy je pokazala da su hominidi postojali i prije tri milijuna godina, a pomogla je i u kasnijim uklapanjima pronađenih fragmenata kostiju. Jean-Réno Boséri, paleontolog specijaliziran za lokalitete u Etiopiji i direktor sektora u francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, kaže da je riječ o „izvanrednom“ otkriću kada je riječ o toj disciplini. „Mi smo tada znali vrlo malo o periodu od prije tri milijuna godina i tada nismo imali ništa čime bismo to znanje dopunili“, rekao je on.
Lucy je često opisivana kao „prabaka čovječanstva“, ali nedavna otkrića pokazuju da je pre bila tetka ili rođakinja, kažu stručnjaci.
Kasna otkrića skeleta u Etiopiji, Južnoj Africi i Keniji, zakomplicirala su porodično stablo hominida i dovela do debate o tome kada je koja od tih vrsta nastala i koja bi mogla biti klasificirana kao dio porodice ljudi ili šimpanzi.
Na primjer, u Čadu je 2001. pronađen „Tumai“, lobanja stara između šest i sedam milijuna godina – što je bio dokaz da su čovjekolika stvorenja postojala i mnogo prije nego što se ranije mislilo.
Ali u međuvremenu, još ima što da se nauči od Lucy. Količina informacija koju su do sada znanstvenici dobili od njenog skeleta, omogućila je i formiranje vrlo detaljnih teorija o njenom životu. Na primjer, pomalo deformirani kralježak znači da je vjerojatno imala probleme s leđima. Studija objavljena 2016. pokazala je da je ona vjerojatno provodila trećinu života na drveću, gdje je pravila gnijezdo i da je imala izuzetno razvijene gornje udove. Druga studija sugerirala je da je poginula upravo zbog pada s drveta.
Znanstvenici su 2022. u časopisu „Nature“ objavili istraživanje koje se bavilo njenom zdjelicom, a koje je pokazalo da su i novorođeni australopiteki vjerojatno imali nerazvijen mozak, kao ljudska novorođenčad i da im je dugo bila potrebna roditeljska podrška, kako bi opstali.
„Ima mnogo neodgovorenih pitanja – na primjer, ne znamo kako su odrastali ovi rani ljudski preci“, kaže Melaku.
Muzej često dobiva zahtjeve za proučavanje Lusinog skeleta, ali ona više ne napušta Etiopiju.
