Gastarbajteri se sahranjuju kao faraoni, a praksa koja je postala sve popularnija u posljednjih nekoliko godina uzrokovala je mnoge kontroverze i rasprave u društvu. Ova praksa uključuje guranje novčanica u pokojnikove ruke ili odjeću, kao i pozivanje velikog broja zvanica na sahranu. Mnogi smatraju da ova tradicija nije u skladu s vjerskim i moralnim vrijednostima, dok drugi ističu da je to način na koji gastarbajteri pokazuju svoj uspjeh i status u inozemstvu.
Jedna od najkontroverznijih praksi vezanih uz sahrane gastarbajtera je guranje evra u ruke ili odjeću pokojnika. Ova praksa se često viđa na sahranama gastarbajtera, posebno u ruralnim područjima gdje su ti ljudi često izuzetno cijenjeni i poštovani. Mnogi smatraju da je ovo ponižavajuće za preminulog i da nije u skladu s dostojanstvom i poštovanjem koje bi trebalo pokazati prema pokojnicima. S druge strane, neki ljudi to vide kao način da se pokaže njihov uspjeh i bogatstvo stečeno u inozemstvu.
Osim guranja novčanica u ruke pokojnika, gastarbajteri često organiziraju i vrlo raskošne sahrane s velikim brojem zvanica. Ovo je posebno izraženo u dijaspori gdje gastarbajteri često imaju veliki broj prijatelja i rodbine s kojima žele podijeliti svoj uspjeh i bogatstvo. Ovakve sahrane često uključuju i bogatu hranu, piće i glazbu, čime se pokazuje raskoš i prestiž pokojnikove obitelji.
Unatoč tome, mnogi smatraju da ova praksa nije u skladu s vjerskim i moralnim vrijednostima te da bi gastarbajteri trebali pokazati više poštovanja prema preminulima. Također, postavlja se i pitanje ekonomske isplativosti takvih sahrana, s obzirom na to da organiziranje velikih i raskošnih sahrana može biti vrlo skupo za obitelji preminulih.
Ovo pitanje je izazvalo mnoge rasprave u društvu, a posebno među svećenicima koji su svjedoci ovakvih praksi. Mnogi svećenici osuđuju ovakvo ponašanje gastarbajtera i pozivaju ih da pokažu više poštovanja i suzdržanosti. S druge strane, neki svećenici smatraju da je ovo pitanje individualno i da svaka obitelj ima pravo na privatnost i slobodu da odluči kako će organizirati sahranu svojih najmilijih.
Osim toga, ova praksa također izaziva rasprave o socijalnim i ekonomskim nejednakostima među gastarbajterima. Mnogi se pitaju je li potrebno pokazivati svoje bogatstvo na takav način te postavlja se pitanje moralne odgovornosti gastarbajtera prema svojoj zajednici i obitelji. S druge strane, zagovornici ove prakse ističu da je to način na koji gastarbajteri pokazuju svoj uspjeh i status koje su postigli u inozemstvu te da imaju pravo proslaviti svoj život na način koji smatraju prikladnim.
U konačnici, praksa sahranjivanja gastarbajtera kao faraona izazvala je podijeljene reakcije u društvu te je postala predmet brojnih rasprava i kontroverzi. Dok neki smatraju da ova praksa nije u skladu s vjerskim i moralnim vrijednostima te da bi gastarbajteri trebali pokazati više poštovanja prema preminulima, drugi ističu da je to način na koji oni pokazuju svoj uspjeh i status stečen u inozemstvu. U svakom slučaju, ovo pitanje postavlja moralna i društvena pitanja koja zahtijevaju pažljivo promišljanje i raspravu.
