Krvna osveta je starobalkanski običaj koji je karakterističan za nedovoljno razvijena društva, gdje se sukob između dvije obitelji ili klanova nastavlja ubijanjem muškaraca jednog po jednog sve dok se ne izvuče posljednju krv. Unatoč zabranama i pokušajima da se iskorijeni, ovaj običaj i dalje postoji, a jedan od najstrašnijih zločina povezan s krvnom osvetom dogodio se sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Zenici.
Sve je započelo u Crnoj Gori kada je Stipo Čalić, vozač iz Zenice, sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj je poginulo jedno dijete. Sud u Crnoj Gori oslobodio je Čalića optužbi i proglasio čitav događaj nesretnim slučajem. Međutim, maćeha nastradalog djeteta, Višnja Pavlović, nije prihvatila takvu presudu i zaklela se da će „krv naplatiti krvlju“. U dogovoru s Dragomirom Bajčetom, koji je pristao ubiti jedanaestogodišnjeg sina Stipe Čalića za nagradu od 500.000 tadašnjih dinara, izvršili su svoju krvnu osvetu.
Prema široko prihvaćenom stajalištu danas, otac ubijenog dječaka, Rajko Pavlović, znao je za planirano ubojstvo. Višnja i Dragomir nisu se zaustavili samo na ubojstvu, već su izvršili pravi zločin. Zahvaljujući majci ubijenog dječaka, Anki, saznajemo detalje strašnog događaja. Višnja i Dragomir nekoliko su puta posjetili obitelj Čalić pod krinkom traženja stana za najam. Upoznali su Bruna, saznali njegove navike te gdje i kada ide u školu. Višnja je čak zagrlila Bruna, razgovarala s njim o školi i pohvalila ga, a zatim su ga izmasakrirali na groblju.
Višnja je uhapšena 42 sata nakon ubojstva, a Bajčeta je priveden iz kafane. Bajčeta je priznao zločin pred sudom, dok Višnja nije pokazala kajanje. Oboje su osuđeni na smrtnu kaznu nakon emotivnog suđenja. Treći saučesnik, Rajko Pavlović, dobio je 20 godina zatvora. Godinu dana nakon ubojstva, Višnja i Dragomir streljani su negdje kod Sarajeva. Sahranjeni su na neoznačenim grobovima kako bi se izbjeglo stvaranje „kulta ličnosti“.
Rajko Pavlović je odradio svoju kaznu i izašao iz zatvora, samo da bi doživio tragediju gubitka svog drugog sina u prometnoj nesreći. Ovaj strašan slučaj krvne osvete ostaje kao podsjetnik na mračnu stranu ljudske prirode i posljedice koje takav prastari običaj može imati. Svaka krvna osveta ostavlja trajne ozljede na obitelji i zajednici, te bi trebalo raditi na njezinom iskorjenjivanju iz našeg društva.
