Nova metoda za otkrivanje raka debelog creva pokazuje izuzetnu preciznost, sa tačnošću u više od 90 odsto slučajeva, što je rezultat nedavnog istraživanja „Cancer Research UK“. Ovo otkriće može značajno unaprediti prevenciju i ranu dijagnostiku raka kod pacijenata koji pate od bolesti creva (IBD), kao što su Kronova bolest i ulcerozni kolitis.
Pacijenti sa IBD imaju povećan rizik od oboljenja od raka debelog creva, ali to ne znači da će svi razviti ovu bolest. Istraživanje je pokazalo da se može proceniti individualni rizik od oboljenja u narednih pet godina, što je od velikog značaja za unapređenje zdravstvene zaštite ovih pacijenata. Istraživački tim sa Instituta za istraživanje raka (ICR) u saradnji sa lekarima bolnice Sent Marks u Londonu, razvio je metodologiju koja može precizno izračunati rizik od raka na osnovu genetskih promena kod pacijenata.
To se postiže analizom pretkancerogenih ćelija kod pacijenata sa IBD. U okviru nedavnog istraživanja, tim je analizirao uzorke od 122 pacijenta. Oko polovine učesnika razvilo je rak debelog creva u roku od pet godina, dok su ostali ostali zdravi. Ključni faktor u ovom istraživanju bio je gubitak kopija DNK kod pretkancerogenih ćelija, što je u velikoj meri predvidelo koji pacijenti imaju povećan rizik od oboljenja.
Koautorka istraživanja, Ailsa Hart, naglasila je značaj redovnih kolonoskopija za pacijente sa IBD. Ove procedure pomažu u otkrivanju ranih znakova raka, ali naglašava da su kolonoskopije neprijatne, skupe i često nepouzdane u identifikaciji ranih promena. Ako se uoče prvi znaci raka, u većini slučajeva se preporučuje operativni zahvat uklanjanja debelog creva, što stvara dodatni stres i dilemu za pacijente.
Profesor Trevor Grejam je istakao da većina pacijenata sa Kronovom bolešću ili ulceroznim kolitisom nikada neće oboljeti od raka. Ipak, za one sa pretkancerogenim znacima, izbor između stalnog nadzora i potencijalno invazivnog zahvata postaje ključan trenutak u odlučivanju o daljem lečenju.
Rezultati ovog istraživanja predstavljaju značajan korak napred u razumevanju povezanosti između genetskih promena kod pacijenata sa IBD i rizika od raka debelog creva. Ovaj pristup može omogućiti personalizovanu medicinu, gde se pacijentima može pružiti individualizovani plan praćenja i intervencije na osnovu njihovog specifičnog rizika.
U kontekstu globalne borbe protiv raka, ovakve inovacije su od suštinskog značaja za unapređenje dijagnostike i povećanje šanse za ranu intervenciju, što može spasiti živote. Očekuje se da će dalja istraživanja nastaviti da istražuju kako bi se ova nova metoda dodatno koristila i razvijala, s ciljem smanjenja mortaliteta od raka debelog creva.
U svetlu ovih saznanja, svi pacijenti sa IBD trebalo bi da budu svesni svoje situacije i da redovno odlaze na preglede kako bi se opasna stanja prepoznala na vreme. Kroz unapređenje dijagnostičkih alata i osnaživanje svesti o rizičnim faktorima, zdravstveni sistem može bolje služiti potrebama ovih pacijenata i dati im bolju perspektivu u borbi protiv bolesti.
