Istraživači sa Instituta Kenedi Kriger u Baltimoru i Univerziteta Notingem Trent u Engleskoj razvili su inovativnu video igru koja trajе samo jedan minut i koja ima potencijal za precizno razlikovanje dece sa autizmom od one sa hiperaktivnim poremećajem (ADHD) ili sa neurotipičnim razvojem. Ova studija pruža nova saznanja o oblastima prepoznavanja i dijagnostikovаnja neuroloških poremećaja kod dece, što može biti od izuzetne važnosti za ranu intervenciju i podršku.
U okviru istraživanja, 183 dečaka i devojčica u uzrastu od sedam do 13 godina je učestvovalo u ovoj jedinstvenoj studiji. Učesnicima je data instrukcija da jedan minut oponašaju pokrete video avatara koji su bili dizajnirani poput plesnih pokreta. Istraživači su posmatrali njihov odgovor i usklađenost sa pokretima avatara tokom igre, kako bi sve relevantne parametre mogli da_ANALIZIRAjU i ocenjuju.
Preliminary rezultati su pokazali da igra omogućava razlikovanje dece sa autizmom od neurotipične dece sa tačnošću od 80 procenata. Ova visoka tačnost je rezultat pomne analize pokreta, koja otkriva specifičnosti u kretanju i interakciji kod dece sa autizmom u poređenju sa onima koji imaju ADHD ili su neurotipični. To predstavlja značajan korak napred u razumevanju kako su neurološki poremećaji povezani sa fizičkim manifestacijama pokreta.
Jedna od ključnih prednosti ove video igre je njena jednostavnost i pristupačnost. Deca se zabavljaju igrajući igru, dok se istovremeno prikupljaju podaci koji su od značaja za analizu njihovog ponašanja. Ovo može značiti da će roditelji i učitelji moći da identifikuju potencijalne probleme sa razvojem ranije nego što bi to mogli standardnim metodama dijagnostike.
Osim toga, rezultati studije mogu otvoriti vrata za razvoj dodatnih digitalnih alata koji bi mogli olakšati kako dijagnostiku, tako i terapiju za decu sa raznim neurološkim poremećajima. Na primer, nakon što se identifikuju određene karakteristike u ponašanju, moguće je razvijati personalizovane pristupe obrazovanju i terapiji koji su usmereni na specifične potrebe deteta.
Istraživači ističu da je dalje istraživanje neophodno kako bi se bolje razumele mehanizme koji stoje iza ovih razlika u ponašanju. Očekuje se da će se u budućnosti razvijati slične studije koje će se baviti dubljim razumevanjem neuroloških poremećaja i kako se oni manifestuju kroz pokrete tela. Takođe, potrebno je više podataka kako bi se potvrdila tačnost i pouzdanost metode.
Kao deo šireg istraživačkog napora, ova video igra ima potencijal da umetne inovativne pristupe u oblasti dijagnostike i tretmana, a može i promeniti način na koji medicinska i obrazovna zajednica pristupaju poteškoćama u razvoju kod dece. Pored toga, istraživači se nadaju da će ova vrsta tehnologije pomoći u smanjenju stigme koja često prati neurodivergentne osobe, omogućavajući bolje razumevanje i prihvatanje njihovih jedinstvenih karakteristika.
Ova studija pruža osnažujuću perspektivu o mogućnostima koje moderna tehnologija može ponuditi u okviru zdravstvene zaštite, posebno za decu sa specifičnim potrebama. Sa daljim razvojem i istraživanjem, ova vrsta dijagnostike može postati važan resurs koji omogućava brže i tačnije prepoznavanje neuroloških poremećaja.
Kako se projekt nastavlja, istraživači su optimistični povodom mogućnosti implementacije sličnih tehnologija u obrazovne i zdravstvene sisteme, što može imati dugoročne benefite za decu i njihove porodice. Kontinuirana saradnja između naučnika i stručnjaka za obrazovanje može doneti inovativna rešenja koja će doprineti kvalitetu života dece sa razvojnim izazovima.
