Naučnici sa Univerziteta Istočne Anglije postigli su značajan napredak u dijagnostici sindroma hroničnog umora (SHU), tako što su razvili prvi test krvi koji može identifikovati ovaj poremećaj sa tačnošću od 96 procenata. Sindrom hroničnog umora, poznat i kao ME/CFS, utiče na približno 400.000 ljudi u Velikoj Britaniji i karakteriše ga ekstremna iscrpljenost koja se ne smanjuje odmorom. Do sada je postavljanje dijagnoze predstavljalo veliki izazov za lekare i pacijente.
Novi test funkcioniše analizu epigenetskih obrazaca u DNK. Ovi hemijski markeri pomažu u otkrivanju kako su geni aktivni ili neaktivni, što može ukazivati na prisustvo sindroma hroničnog umora. Ova metoda nudi veliku nadu, jer će omogućiti bržu i precizniju dijagnostiku, čime će se mnogim pacijentima olakšati proces lečenja.
Uz obimne istraživačke napore, naučnici su iskoristili uzorke krvi od pacijenata koji pate od SHU, kao i od zdravih pojedinaca, kako bi razvili precizne biomarkere koji će omogućiti ranu detekciju ovog poremećaja. Na osnovu dobijenih rezultata, istraživači su mogli jasno razdvojiti ljude s sindromom hroničnog umora i one koji nisu bili pogođeni.
SHU je često pogrešno dijagnostikovan ili uopšte nije dijagnostikovan, što može dovesti do frustracija kod pacijenata koji se suočavaju sa simptomima koji značajno utiču na kvalitet njihovog života. U prevodu, mnogi ljudi su bili upućeni na lečenje bez tačne dijagnoze, što nije rešavalo suštinske uzroke njihovih problema.
Tim sa Univerziteta Istočne Anglije podvlači da iako će test omogućiti bržu dijagnostiku, važno je i dalje raditi na razvoju terapija koje će pomoći pacijentima da se suoče s simptomima ove bolesti. Na osnovu rezultata testiranja, stručnjaci planiraju dodatna istraživanja koja će pomoći u razumevanju uzroka Sindroma hroničnog umora, što može pružiti temelje za buduće tretmane.
Osim što će ovaj test poboljšati dijagnozu i lečenje SHU, istraživači se nadaju da će uzorci krvi i dalje moći da se koriste u istraživanjima vezanim za druge slične poremećaje. Uz sve bolju dijagnostiku, moguće je da će se otkriti i drugi potencijalni terapijski putevi koji bi mogli koristiti pacijentima sa sličnim simptomima.
Sa trenutnim stanjem medicinske nauke, očekuje se da će ovaj test otvoriti vrata ka boljim razumevanjima i tretmanima za pacijente. Osim toga, naučnici se nadaju da će dublje istražiti i druge aspekte sindroma hroničnog umora koji još uvek nisu u potpunosti razumljivi.
Za mnoge obolele, tačan test je više od jednostavnog medicinskog alata; to je pitanje nade. Sa novim saznanjima i razvijenim testovima, može se očekivati da će se bolesnici prirodnije i lakše integrisati u društvo, a njihova svakodnevica će biti manje opterećena neizvesnošću.
U zaključku, ovaj naučni napredak može značajno unaprediti kvalitet života onih koji pate od sindroma hroničnog umora, sve dok se nastavi podržavati istraživanje i razvoj u ovoj oblasti. Takođe, važno je nastavila edukacija o ovom skupu simptoma kako bi se zajednica postavila u bolji položaj da razume njegovu složenost i ozbiljnost, a i da obezbedi adekvatnu pomoć i podršku onima koji se suočavaju s ovim izazovom. U budućnosti, možemo očekivati dodatne inovacije i pomake u ovoj oblasti, što bi moglo doneti realnu nadu mnogim pojedincima.
