Visoke temperature i porast aktivnosti ljudi u prirodi povećali su učestalost susreta sa zmijama u Srbiji, što kod mnogih izaziva strah. Stručnjaci, međutim, naglašavaju da je panika suvišna jer zmije ne napadaju prve. Kako bi se smanjili incidenti, važno je pravilno se ponašati kada se susretnemo s ovim gmizavcima.
Dejan Bisenić, stručnjak koji godinama pomaže ljudima u interakciji sa zmijama, ističe da je ključno pravilo ne dirati ih. Zmije, kako navodi, reaguju samo kada se osećaju ugrožene ili kada ih neko provocira. „Mi ulazimo na njihovu teritoriju, i ako ih poštujemo, one neće nauditi“, dodaje Bisenić. On savetuje da se zmije hvataju isključivo uz pomoć stručnjaka ili s dovoljno znanja, jer nasumični pokušaji uklanjanja mogu dovesti do ujeda.
Prema njegovim rečima, velika većina ujeda dešava se kada ljudi pokušavaju da uhvate zmiju bez potrebnog znanja ili iskustva. „Pokušaji da ih ubijemo ili uklonimo štapom najčešće dovode do neugodnosti“, naglašava Bisenić.
Osim toga, stručnjak apeluje na sve koji borave u prirodi da se adekvatno oblače. Preporučuju se dugi pantaloni, čarape preko nogavica i čvrste cipele kako bi se smanjila opasnost od ugriza, koji se najčešće dešava kada osoba nenamerno stane na zmiju. Pravilno oblačenje može značajno smanjiti rizik od ujeda.
Bisenić takođe osvetljava ulogu zmija u našem ekosistemu. „Zmije su simbol mudrosti i zaštitnici doma, a često se veruje da su i zaštitnice dece“, napominje on. Često možemo čuti priče o deci koja su se igrala sa zmijama i nisu im se dogodile povrede. Ova svest može pomoći u smanjenju straha od ovih životinja, a strah, kako ističe, predstavlja veći problem od zmije same.
Pored toga, postoje mitovi da su mačke i psi prirodni predatori zmija. Bisenić objašnjava da mačke mogu da love zmije, ali da nisu njihovi prirodni neprijatelji. Psi, s druge strane, prepoznaju prisustvo zmije i laju, ali retko napadaju.
Neki će reći da je strah od zmija često neosnovan. Zmije obično samostalno napuštaju prostor kada osete prisutnost ljudi, a ukoliko se s njima ne provokativno postupa, ne bi trebalo da predstavljaju opasnost. Edukacija i informisanje su ključni koraci ka smanjenju straha, kao i jačanje svesti o samozaštiti i razumevanju prirode.
Uzimajući u obzir sve ove informacije, važno je pristupiti problemu sa znanjem i smirenjem. Pravilno ponašanje, adekvatna oprema i poštovanje prema prirodi i njenim stanovnicima mogu značajno umanjiti rizik od susreta sa zmijama. Zmije su deo našeg ekosistema i imaju svoju ulogu u očuvanju ravnoteže u prirodi.
Umesto da ih se plašimo, trebamo ih doživljavati kao nedeljivi deo prirode, što će nam omogućiti da se lakše prilagodimo susretima s njima. Pravilno informisanje, kao i deljenje ovih informacija sa drugima, može pomoći u smanjenju straha i nesreća vezanih uz ove gmizavce.
U zaključku, stručnjaci pozivaju na ozbiljniji pristup ovoj temi, naglašavajući da edukacija, pažnja i odgovorno ponašanje mogu učiniti mnogo za zajednički život ljudi i zmija, smanjujući strah i potencijalne incidente tokom boravka u prirodi.