Nova studija istraživača sa Univerziteta Alto u Finskoj otkriva da vlade, međunarodne organizacije i istraživači verovatno sustavno potcenjuju broj ljudi koji žive na planeti Zemlji. Ovo može biti posledica činjenice da većina dostupnih baza podataka ne uključuje značajan procenat ljudi koji žive u ruralnim sredinama, gde je populaciju teže pratiti i registrovati.
U okviru studije, objavljene u časopisu Komunikacije u prirodi (Nature Communications), istraživači su analizirali pet najčešće korišćenih globalnih baza podataka o broju stanovnika, uključujući WorldPop, GVP, GRUMP, LandScan i GHS-POP. Rezultati su pokazali alarmantne nalaze: u zvaničnu brojku od 8,2 milijarde ljudi, koliko se procenjuje da trenutno živi na Zemlji, nedostaje između 53 i 84 odsto ruralnog stanovništva.
Putevi do ovih saznanja su temeljeni na ispitivanju podataka iz 2010. godine, koji su čak i tada potcenjivali ruralnu populaciju između 32 i 77 procenata. Istraživači su ukazali na to da postoji znatan rizik da su slične greške prisutne i u kasnijim globalnim bazama podataka iz 2015. i 2020. godine, što može dodatno otežati tačno određivanje stvarnog broja stanovnika.
„Prvi put, naša studija pokazuje da značajan deo ruralnog stanovništva možda nedostaje u globalnim bazama podataka o populaciji“, rekao je Josias Lang-Ritter, autor studije i istraživač na Univerzitetu Alto. Ova izjava ukazuje na ozbiljnost problema u prikupljanju podataka, posebno kada se radi o zemljama u razvoju i krizom pogođenim područjima.
Jedan od ključnih izazova sa kojima se suočavaju istraživači i vlade je način na koji se prikupljaju podaci o stanovnicima ruralnih područja. Baze podataka poput GRUMP-a i WorldPop-a koriste tehnologije zasnovane na satelitskim snimcima kako bi pratile postojeće stanovništvo, oslanjajući se na detekciju noćnog osvetljenja. Ova metoda, međutim, ima ozbiljan nedostatak – može isključiti ona područja koja nemaju pristup električnoj energiji, a time i svetlu, što može dovesti do značajnog propuštanja informacija.
U kontekstu globalnih izazova, tačan broj stanovnika je ključan za planiranje resursa, infrastrukturno investiranje i ostvarivanje prava na osnovne usluge kao što su zdravstvo, obrazovanje i vodosnabdevanje. Ako se nastavi da se zanemaruje ruralno stanovništvo, moguće je da će lokalne zajednice biti dalje marginalizovane i neprimećene od strane donosioca odluka.
Studija posvećuje veliku pažnju i uticaju globalnih kriza, poput klimatskih promena, na demografske podatke. U zemljama gde su životne okolnosti otežane, poput onih koje su pogođene prirodnim katastrofama ili političkim sukobima, broj stanovnika može značajno varirati, a prikupljanje podataka postaje još kompleksnije.
Istraživači navode da bi se ove nesigurnosti u globalnim bazama podataka mogle smanjiti dodatnim istraživanjima i poboljšanjem metoda prikupljanja podataka. Korišćenjem kombinacije tehnologija, poput dronova i mobilnih aplikacija za prikupljanje podatakao ljudima, moguće je dobiti precizniju sliku o stvarnom broju stanovnika na određenim geografskim područjima.
U zaključku, ova studija ukazuje na potrebu za temeljitijim i inovativnijim pristupima prikupljanju podataka o populaciji, posebno u ruralnim sredinama. Sa sve većim izazovima s kojima se svet suočava uključujući klimatske promene, ekonomske turbulencije i migracione tokove, očigledna je nužnost tačnog merenja i razumevanja ljudskih resursa kako bi se adekvatno odgovorilo na potrebe globalne zajednice.
