Nakon tri mjeseca od stravičnog događaja u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, majka ubijene djevojčice, Biljana Paunović, dala je iskaz u parničnom postupku za nadoknadu nematerijalne štete zbog pretrpljene boli protiv Koste K., njegovih roditelja i škole. Biljana je očajna i traži odgovore na pitanje zašto je njenom djetetu tako naglo oduzeto život.
Adriana Dukić (14) ubijena je 3. maja u školi, a njenom majkom kaže da su bile vrlo bliske i da su provodile mnogo vremena zajedno. Biljana je opisala svoju kćerku kao ozbiljnu, odgovornu, zrelu, nasmejanu, šaljivu i nežnu. Unesrećena majka kaže da je posljednji put vidjela Adrianu to jutro kada je sa ocem otišla do škole i mahnula joj. Ona se prisjeća kako je Adrianu molila da ne ide u školu jer nije bila spremna za kontrolni iz matematike, ali je ipak poslala u školu. Na kraju tog dana, Biljana je primila poruku od učiteljice da pokupe svoju djecu, a nakon toga krenule su strašne vesti.
Nakon obavijesti o pucnjavi u školi, Biljana je pokušavala pronaći Adrianu, ali kćerka nije bila tamo gdje je očekivala da će biti. Uzaludno je tražila Adrianu po bolnicama i autobuskim stanicama, a na kraju je saznala da je njenim roditeljima nepoznato mjesto gdje je njihova kći. Na kraju ispostavilo se da je Adrianu ubio vršnjak, a sada Biljana traži odgovore.
Nakon gubitka kćerke, Biljana i njen suprug su pretrpili duboku tugu i bol, a mlađa djeca su također pogođena gubitkom sestre. Porodica sada razmišlja o tome da li će ostati u Srbiji ili se vratiti u Francusku, iz koje su se doselili 2020. godine. Biljana se kaje zbog odluke da dođu u Srbiju, misleći da će ovde biti sigurnije za njih.
Biljana se obratila sudu i prisutnima u sudnici ispričavajući se svojoj kćerki što ju je poslala u školu tog kobnog dana. Izrazila je svoje očajanje zbog neočekivane tragedije koja je pogodila njenu porodicu, ističući da bi njen život bio drugačiji da je samo zakasnila taj dan. Biljana je također naglasila kako je, nakon preuzimanja Adrianinog telefona, nisu pronašli nikakve tragove koji se odnose na Kostu, ni u porukama, ni na slikama.
Ovaj događaj je potresao čitavu zajednicu, a podrška i simpatije od prijatelja i nepoznatih ljudi stižu porodici Dukić. No, ništa ne može ublažiti njihovu bol zbog gubitka voljene kćerke i sestre, koja im je bila svetlo u životu. Sudski postupak i dalje traje, a porodica Dukić traga za pravdom i odgovorima na pitanja koja ih muče.
