Slovenija je nedavno uputila Hrvatskoj službeni predlog za izgradnju drugog bloka nuklearne elektrane Krško, poznate kao Krško 2. Ovaj predlog, međutim, donosi znatno nepovoljnije uslove za Zagreb u poređenju sa trenutnim modelom zajedničkog upravljanja, gde svaka država ima po 50% vlasništva. Prema novim predlozima, Hrvatska bi u novoj elektrani imala samo 25% udela, bez prava odlučivanja, dok bi većinski paket od 51% ostao u vlasništvu slovenačke Vlade. Pored toga, Hrvatska bi bila isključena iz korišćenja struje proizvedene u Krškom i mogla bi očekivati samo četvrtinu profita od prodaje električne energije na slovenačkom tržištu.
Predsednik Hrvatskog nuklearnog društva, Davor Grgić, je oštro kritikovao ovaj predlog, tvrdeći da je on „maćehinski“ i da ga Hrvatska mora odbiti. Grgić ističe da Hrvatska ne teži profitu, već stabilnom snabdevanju električnom energijom, što je od suštinskog značaja za pomoć socijalno ugroženim građanima.
Susret između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i slovenskog premijera Roberta Goloba u junu na granici kod Vinice doneo je zajedničku volju za rad na ovom projektu. Golob je tada naglasio kako je Slovenija veoma zainteresovana za veću saradnju, ali nisu izneti detalji o vlasničkoj strukturi i upravljanju.
Hrvatski ministar privrede, Ante Šušnjar, izjavio je da bi voleo da nova nuklearna elektrana bude izgrađena na hrvatskoj teritoriji, pričajući o mogućim lokacijama poput sadašnje termoelektrane Plomin, koja bi trebalo da se zatvori do 2032./2033. godine. IDS-ov poslanik Dalibor Paus postavio je pitanje o Plominu, na šta je Šušnjar ukazao da odluku o konkretnim lokacijama mora doneti stručna javnost.
Prema stručnjacima, do sada su sva istraživanja za izgradnju nuklearne elektrane u Hrvatskoj sprovedena samo na lokaciji Privlaka kod Ivanić-Grada. Tonči Tadić, ekspert za nuklearnu energiju, naglašava da se ne bi trebalo nagađati o lokacijama dok se ne sprovedu detaljne analize koje obuhvataju bezbednosne, biološke i seizmičke aspekte. Tadić takođe ističe da je ključno da Hrvatska odluči da li želi da izgradi Krško 2, svoju vlastitu nuklearku ili pak niz malih modularnih reaktora – sve opcije su validne, ukoliko se temeljno pripreme.
Naglašava i rizik od gubitka stručnog kadra u Hrvatskoj, s obzirom na to da su nuklearne studije 90-ih ukinute na fakultetima. Tadić misli da bi trebalo ponovo pokrenuti ove studije kako bi se osiguralo da zemlja ima dovoljno kvalifikovanih inženjera i naučnika.
Hrvatska vlada već ima planove za izgradnju malih modularnih reaktora, što je u skladu sa trendovima u Evropskoj uniji. Tadić napominje da čak i zemlje koje nikada nisu imale odnose sa nuklearnom energijom, poput Irske, razmišljaju o ovoj vrsti reaktora.
Moguće je da Hrvatska može kombinovati sve tri opcije – Krško 2, svoju nuklearku i modularne sisteme – ukoliko se ponuda Slovenije poboljša. Slovenija je, s druge strane, trebala da sprovede referendum o gradnji druge nuklearke u Krškom u novembru prošle godine, ali je odluka odložena do daljnjeg. Član uprave NEK-a iz Hrvatske, Saša Medaković, smatra da će biti teško da se referendum održi u narednih nekoliko godina.
U svetlu svih ovih dešavanja, jasno je da odnosi između Hrvatske i Slovenije u vezi sa nuklearnom energijom i dalje nose sa sobom značajne izazove, ali i prilike za saradnju, ukoliko se pronađu zajednički interesi koje bi obe strane mogle da podrže.
