Koliko su porasle cene hrane u Eu i šta najviše

Nikola Milinković avatar

U poslednjem izveštaju Evrostata, koji se odnosi na promene cena poljoprivrednih proizvoda u Evropskoj uniji tokom poslednjih godinu dana, evidentni su značajni oscilacije. Cene jaja su zabeležile najviše povećanje, porasle su za čak 27,8 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Ovaj rast cena je znatan i odražava kompleksne ekonomske uslove. Voće je takođe poskupelo, i to za 21,1 odsto, dok je mleko poskupelo za 13,3 odsto, što ukazuje na nastavak rasta troškova sirovina i proizvodnje u agrarnom sektoru.

Nasuprot tome, cene nekih drugih osnovnih poljoprivrednih proizvoda su se smanjile. Cene maslinovog ulja pale su za 39,9 odsto, dok je cena krompira smanjena za 29,1 odsto. Ovi padovi cena mogu se pripisati trenutnim tržišnim uslovima, obilnim urodima ili promenama u potražnji. Ova varijabilnost cena može značajno uticati na poljoprivrednike i potrošače, kreirajući različite ekonomske posledice u zavisnosti od vrste proizvoda.

Kada se analiziraju troškovi koji nisu povezani sa investicijama, vidi se blagi porast ukupnih cena od 0,4 odsto u odnosu na prošlu godinu. Najveće povećanje troškova zabeleženo je kod đubriva i poboljšivača zemljišta, gde su cene porasle za 5,6 odsto, dok su veterinarske usluge poskupjele za 3,3 odsto. Ovo ukazuje na to da agrarni sektor suočava sa izazovima u održavanju profitabilnosti usled rasta troškova proizvodnje.

Na drugoj strani, kategorija energija i maziva beleži pad cena od 5,8 odsto, što može biti rezultat smanjenja globalnih cena energenata ili promena u potražnji. Ovaj pad cene bi mogao olakšati teret troškova za mnoge proizvođače.

Rast cena poljoprivrednih proizvoda nije uniforman širom Evrope. Gotovo sve države članice EU beleže povećanje cena, osim Grčke, gde je registrovan blagi pad od 0,1 odsto. Letonija prednjači sa rastom cena od 21,8 odsto, dok Irska beleži rast od 21,1 odsto, a Luksemburg 18,4 odsto. Ovi podaci ukazuju na to da su tržišne dinamike uzrokovale različite efekte u različitim zemljama, što može uticati na unutrašnju trgovinu i poljoprivrednu politiku unutar EU.

Najveći rast troškova koji ne spadaju u investicije zabeležen je u Holandiji, gde su troškovi porasli za 6,1 odsto, a sledi Mađarska sa 5,6 odsto i Austrija sa 2,9 odsto. S druge strane, zemlje poput Kipra i Bugarske beleže najveći pad troškova – po 3,4 odsto, dok Rumunija beleži pad od 3,1 odsto. Ovi trendovi ukazuju na različite ekonomske izazove i mogućnosti unutar različitih članica EU.

Sve ove promene cenovnog nivoa ukazuju na to da poljoprivreda u EU zahteva stalnu pažnju i prilagođavanje kako bi se uhvatile promene na tržištu. Zbog kompleksnosti globalnog tržišta, kao i unutrašnjih ekonomskih politika, agrarni sektor će se morati suočiti sa izazovima kako bi održao stabilnost i konkurentnost.

U zaključku, izveštaji pokazuju da se poljoprivredni sektor u EU suočava sa značajnim izazovima, ali i mogućnostima. Potrebno je snažno praćenje tržišnih kretanja kako bi se pružila podrška poljoprivrednicima i osigurala stabilnost hrane u regionu. Baš kao što je različitost u cenama pokazala, tako je i prilagodljivost ključna za budući razvoj i prosperitet ovog sektora.

Nikola Milinković avatar

uredništvo preporučuje: