Do početka berbe maline ostalo je još nedelju ili dve, a srpski proizvođači sada ulaze u sezonu s više neizvesnosti nego ikada. Nakon dve godine rada s gubitkom, mnogi od njih upozoravaju da bi još jedna slaba sezona mogla značiti kraj njihova bavljenja malinarstvom.
Proizvođači su ponovo u neizvesnosti oko otkupne cene koja će im biti ponuđena. Situacija je dodatno otežana smanjenom proizvodnjom malina u Srbiji, te je profitabilnost sve manja. Podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da se izvoz maline smanjuje. Nakon rekordnog izvoza od 114.000 tona 2019. godine, 2023. je izvezeno samo 68.000 tona, gotovo upola manje u odnosu na prethodne godine.
Proizvođači poput Dobrivoja Radovića iz Asocijacije malinara ističu da se površine pod zasadima maline drastično smanjuju. Dok je nekada bilo oko 24.000 hektara zasada, sada ih je ostalo samo oko 8.000. Radović upozorava da je proizvodnja opala s otprilike 86.000 tona u 2019. godini na samo 40.000 tona 2024. godine, uz očekivani dalji pad između 30 i 50 procenata u 2025.
Glavni uzroci smanjenja roda uključuju pad otkupne cene maline, koja je prošle godine bila između 550 i 600 dinara po kilogramu, dok je ove godine pala na 180 do 200 dinara. Takav pad cena je odvratio proizvođače od ulaganja u proizvodnju. Pored ekonomskih faktora, nepovoljni vremenski uslovi su takođe uticali na prinos, a veliki mrazevi prošle godine su oštetili rodne grančice.
Mileta Pilčević, predsednik Udruženja Vilamet, ističe da su ove godine štete još veće. Mrazevi su samo ostavili lišće bez rodnih grančica, što direktno utiče na prinos. Takođe, ističe da maline gotovo nemaju ni hladnjače, što čini osnovu za zadovoljavajuću otkupnu cenu. Hladnjače su za proizvodnju platile oko 260 dinara, dok se na tržištu malina prodaje po ceni od 460 do 530 dinara.
Zbog trenutne situacije, otkupljivači će možda biti u problemu, ali Pilčević naglašava da su oni u svojoj branši ostvarili značajno više profite. On upozorava da je potreba da proizvođači budu ti koji će ostvarivati više zarade, a da neprofitabilne cene koje se nude proizvođačima ne pokrivaju osnovne troškove.
Iako potražnja za malinom raste, govoreći o njenoj prodaji, Pilčević napominje da je hitnost situacije jasna. Ako se situacija ne poboljša, proizvođači će početi da napuštaju proizvodnju. Očekuje se da će otkupna cena biti između 450 i 550 dinara, ali Radović upozorava da to zavisi od dogovora među otkupljivačima.
Proizvođači traže aktivnu ulogu Ministarstva poljoprivrede u organizovanju sastanaka s hladnjačarima kako bi se postigle pravedne cene. Pored toga, zahtevaju jačanje protivgradnih stanica i povećanje subvencija.
Društvena situacija je teška; bez podrške državnih institucija, malinarstvo u Srbiji bi moglo doživeti dalji pad. Ako se ne pronađu rešenja, mnogi proizvođači suočiće se s bankrotstvom. Iz godine u godinu, taj obrazac postaje sve jasniji, a podaci o smanjenju površine pod malinom samo potvrđuju ozbiljnost situacije.
Godina 2024. predstavlja prekretnicu. Proizvođači se nadaju da će moći da se izbore za bolji položaj na tržištu, ali da bi to postigli, mora se raditi na svim nivoima – od podrške državnih institucija do boljih uslova tržišta. Bez toga, mali proizvođači će iz godine u godinu biti sve više ugroženi.
