Kako smo ostali bez svilene bube? Gde su nam beli dudovi?

Nikola Milinković avatar

Želja za modernizacijom i trčanje za svetskim trendovima u bivšoj Jugoslaviji doveli su do uništenja velikog broja prirodnih bogatstava koja su donosila veliku dobit. Jedan od takvih slučajeva bio je i uništavanje dudova, koji su nekada postojali u ogromnom broju u jugoslovenskim krajevima, pre svega u Srbiji, ali danas su gotovo nestali. Jugoslavija je nekada bila peta sila na svetu po proizvodnji svile, ali je kasnije prednost data nafti i sintetici.

Trenutno situacija sa dudovima u Vojvodini nije nimalo dobra, dok ih nekoliko preostalo u blizini Kovilja, gde se održava manifestacija „Parastos dudu“. Interesantno je da je sadnja dudova u Novom Sadu započela još davne 1786. godine, sa velikim brojem sadnica u narednim godinama.

Iako su dudovi mogli da rastu na siromašnim zemljištima i bili su ključni za proizvodnju svile, bombardovanje Novog Sada 1849. godine znatno je otežalo uzgoj svile na ovim prostorima. Ipak, u 19. veku gotovo svako selo u okolini Novog Sada je imalo dudove, a svilena buba se gajila u stotinak naselja u Bačkoj.

Dudovi su bili ključni za ishranu živine i stanovništva, a od njih su se pravili pekmez i rakija. Međutim, zbog trčanja za modernizacijom u prošlosti, veliki deo dudova je uništen i danas su retkost u Vojvodini.

Ova priča o dudovima je samo jedan primer kako brza modernizacija i trčanje za svetskim trendovima mogu uništiti prirodna bogatstva koja su nekada bila ključna za ekonomiju jedne zemlje. Možda je vreme da se okrenemo očuvanju i obnavljanju ovakvih resursa, kako bismo sačuvali deo naše prirodne baštine za buduće generacije.

Nikola Milinković avatar

uredništvo preporučuje: