Kraljica Natalija Obrenović je bila jedna od najlepših evropskih kraljica, ali iza te lepote krije se mnogo tajni i tragedija. Natalija je dovedena u Srbiju kao tinejdžerka da se uda za srpskog knjaza Milana Obrenovića. Iako je kao devojčici jedna gatara prorekla da će postati kraljica, njen brak nije bio srećan. Milan je imao brojne ljubavne avanture, među kojima je bila i sa slavnom britanskom lepoticom Đejn Đerom, majkom Vinstona Čerčila.
Natalija je rodila prestolonaslednika Aleksandra, ali je njeno progonstvo počelo nakon rođenja drugog deteta koje nije preživelo. Milan je terao Nataliju sa dvora, imao je brojne ljubavnice i na kraju tražio razvod. Nakon godina borbe, Natalija je proterana iz Srbije uz vojnu pratnju, ali je narod Beograda ustao protiv toga i vratili su je u njen dom. Međutim, vlast je uspela da je ponovo odvede, ovog puta vojnim putem, i proteraju iz zemlje.
Nakon razlaza sa suprugom i progonstva iz zemlje, Natalija je živela svoj život daleko od Srbije. Bila je aktivna u humanitarnom radu i pomagala ljudima koliko je mogla. Njen sin, prestolonaslednik Aleksandar, se oženio udovicom Dragom Mašin, što je bio veliki udarac za Nataliju. Konačno, njen sin je bio ubijen od strane grupe oficira na Košutnjaku 1903. godine.
Natalija je do kraja svog života nosila titulu srpske kraljice, iako je živela u izgnanstvu u Parizu. Umrla je 1941. godine, a njen grob se nalazi u Lardiju, nadomak Pariza. Njena priča je obavijena mnogim tajnama i tragedijama, a njeni memoari se čuvaju u Vatikanu i još uvek nisu objavljeni.
Kraljica Natalija Obrenović bila je simbol ljubavi, snage i dostojanstva u teškim vremenima i njena priča ostaje zapamćena kao jedna od najtragičnijih u srpskoj istoriji. Njen život obeležen je ljubavlju, patnjom i borbom za sopstvenu slobodu i pravdu.