DRUGA „AJVARIJADA“ U NIŠU, UPRKOS KIŠI, OKUPILA DESETAK EKIPA IZ ČITAVE SRBIJE Đakonije kod Beogradske kapije

Nikola Milinković avatar

Učesnici druge „Ajvarijade“, koja je organizovana od strane udruženja „Višnja“ iz Niša, pokazali su veliku kreativnost i strast u pripremi tradicionalnog ajvara. Ova manifestacija, koja se održala kod Beogradske kapije, nije bila ometena kišnim vremenom, što je pokazalo da ljubav prema hrani može savladati sve prepreke. Na takmičenju je učestvovalo deset ekipa iz različitih krajeva Srbije, svaka sa svojom verzijom omiljenog jesenjeg specijaliteta.

Tvrđavom se širio neodoljiv miris pečenih paprika, začina i dima sa roštilja, stvarajući pravu feštu za čula. Maja Sević, predsednica udruženja „Višnja“, istakla je važnost kvaliteta paprike, koja je ključna tajna dobrog ajvara. Kako je naglasila, trud uložen u pripremu, zajedno s dobrom atmosferom, čini celokupno iskustvo posebnom.

U žiriju, na čijem čelu je bio penzionisani profesor Petar Arsenko, ocenjivanje ajvara nije bilo nimalo jednostavno. U obzir su uzimane gustina, uprženost i ukus, što je dodatno doprinelo uzbuđenju među učesnicima. Profesor Arsenko je naglasio da ajvar iz južnih krajeva Srbije ima svoje specifičnosti, najčešće u dodavanju patlidžana, što menja teksturu. Ipak, podvukao je, prava domaća đakonija bi trebalo da se pravi isključivo od kvalitetne paprike.

Ove godine, manifestacija je bila i prilika da se učesnice podsete vremena kada se ajvar pripremao u crepulji, a so se tucala ručno, okupljajući žene iz sela koje bi zajedno pripremale zimnicu. Ovaj ritual, kako mnoge od njih ističu, predstavljao je više od običnog kuhanja. Bio je to trenutak zajedništva, mere koje su slomile barijere i omogućile ljudima da se povežu kroz zajedničku ljubav prema hrani.

Žene iz dva udruženja, u Malči i Oreovcu, donele su svoje tajne recepte, spuštajući se u ljubav prema tradiciji. Od klasičnog srpskog ajvara do makedonskog, svaki recept je imao svoju posebnost. U fokus su pritom došli i različiti dodaci kao što su vruće ulje, šećer, sirće ili čak i crna kafa, koji su nameravali da obogate okus i podignu kvalitet gotovog proizvoda.

Manifestacija je okupila ljubitelje ajvara, ali i brojne posetioce, koji su uživali u degustaciji različitih verzija ovog jela. Organizatori su se potrudili da atmosfera bude svečana i opuštajuća, omogućavajući ljudima da se druže i dele svoje kulinarske tajne. Mnogi posetioci su isticali kako im je ovaj događaj omogućio da se više povežu s tradicijom i da razumeju koliko je važno očuvati lokalne običaje.

Kako je manifestacija odmicala, učesnici su se takmičili ne samo za nagrade već i za čast i ponos svojih krajeva. A svi oni koji su uključeni u pripremu ajvara pokazali su izvanredno poštovanje prema ovoj tradiciji, demonstrirajući svoje veštine i strast za ovim specijalitetom.

U pricama i smehu, posetioci su mogli da čuju kako se ajvar pripremao kroz generacije, kako je svaka porodica imala svoje posebne navike i trikove. Ova manifestacija je pokazala kako hrana može da ujedini ljude i očuva tradiciju u savremenom svetu.

Manifestacija „Ajvarijada“ dokazala je da je ajvar više od običnog jela; on je simbol zajedništva, tradicije i veštine, dok nas istovremeno podseća na vrednosti koje zaboravljamo u brzom tempu moderne svakodnevice. Kako su se takmičenja bližila kraju, većina učesnika izražavala je nadu da će se ovakvi događaji nastaviti i ubuduće, čuvajući duh zajedništva i ljubav prema domaćim specijalitetima.

Nikola Milinković avatar