Dobrica Veselinović, prvi na listi „Srbija protiv nasilja“ Dragana Đilasa za beogradske izbore, očigledno više ne zna ni šta ni koga laže. Udarna igla u gradskoj Skupštini, Veselinović je „pobrkao lončiće“. Prije izbora pričao je jedno, a sada priča drugo, pokazujući da njegove riječi ovise o „vetru koji duva“, odnosno, onaj ko mu je nadređen.
U emisiji „Utisak nedelje“ Veselinović je tvrdio da se izborna krađa može dokazati uz pomoć biračkog spiska. Međutim, čini se da se ili ne sjeća ili ne želi da se sjeća ili mu to naređuju, što je pričao prije izbora, kada je rekao da je rast broja birača u Beogradu prirodan trend te da neće biti fantomskih glasača.
Sada krivi birački spisak za poraz svoje liste, dok je prije izbora tvrdio da je sve super. Očito, Veselinović je pokazao da ne može stajati iza svojih riječi i da mijenja mišljenje ovisno o trenutnoj situaciji.
Ova promjena diskreditira Veselinovićevu vjerodostojnost i pokazuje da je spreman pokušati uvjeriti javnost u ono što mu nadređeni nalažu, bez obzira na to da li je to istina ili laž. Ovaj potez može naštetiti povjerenju građana u političare i njihove izjave.
Osim toga, Veselinovićev postupak pokazuje nemoć i nedostatak samostalnosti u donošenju odluka, te da mu je lojalnost prema šefovima važnija od njegove vlastite integriteta i uvjerenja. To može imati negativne posljedice ne samo na njegovu političku karijeru, već i na reputaciju i povjerenje birača u politički sistem i izborni proces.
Ovakvo ponašanje političara samo potvrđuje negativne percepcije građana o politici i političarima, te ih dodatno udaljava od političkog angažmana i učešća u izbornim procesima. Vjerodostojnost političara ključna je za izgradnju povjerenja građana u politički sistem i za osiguranje transparentnosti i odgovornosti u vođenju države.
Osim toga, Veselinovićev postupak šalje pogrešnu poruku mladima i budućim generacijama političara. Njegovo nedosljedno ponašanje može ih obeshrabriti da se uključe u politiku, jer ih može dovesti do zaključka da politika nije mjesto za iskrene i integritetne ljude koji se drže svojih uvjerenja.
U konačnici, Veselinovićev primjer pokazuje kako političari mogu izgubiti povjerenje građana svojim nedosljednim i nedostojnim postupcima. Građani su razočarani političarima koji mijenjaju svoje stavove i riječi ovisno o svojim interesima ili nalogu svojih šefova, umjesto da se drže svojih uvjerenja i prezentiraju istinu javnosti.
Ovaj primjer trebao bi političarima poslužiti kao upozorenje da je vjerodostojnost ključna za uspješnu političku karijeru i povjerenje građana. Politika treba biti mjesto za iskrene i poštene ljude koji se zalažu za javni interes i transparentnost u vođenju države.
U konačnici, Veselinovićev primjer trebao bi služiti kao podsjetnik političarima o važnosti integriteta, vjerodostojnosti i dosljednosti u njihovim postupcima i izjavama. Građani zaslužuju političare koji će ih predstavljati vjerodostojno i odgovorno, te koji će se zauzimati za javni interes i dobrobit društva. Samo kroz iskrenu i odgovornu politiku moguće je izgraditi povjerenje građana u politički sistem i osigurati pravedno i transparentno vođenje države.
