Svake godine vinogradari u Hrvatskoj se suočavaju sa raznim izazovima, uključujući vremenske nepogode, bolesti vinove loze i promene na tržištu. Međutim, ova sezona donela je neočekivane teškoće, jer su vinogradi pretrpeli ozbiljnu štetu usled divljači, pre svega divljih svinja. U području Krndije i Papuka, vinogradari beleže gubitke kakve se ne pamte, posebno u kutjevačkom kraju gde su vinogradi uništeni samo nekoliko nedelja pre berbe.
Na nekim lokalitetima šteta je totalna; grožđa više nema, a vinova loza je potpuno opustošena. Situaciju dodatno otežava to što aktuelna lovišta nemaju koncesionara, što omogućava divljim svinjama da se nekontrolisano razmnožavaju i tako dodatno ugrožavaju vinogradarsku proizvodnju.
Ivan Enjingi, poznati vinar iz Venja, opisuje kako mu je na parceli od pet hektara rod potpuno uništen, a ostale lokacije takođe pretrpele velike gubitke. Enjingi ističe: „Ako budem morao ponovo da sadim, izgubiću najmanje tri do četiri godine.“ Ova šteta ima dugoročne posledice koje će se teško nadoknaditi, ne samo za njega već i za mnoge druge vinogradare.
U Koriji, gde su trsovi bili spremni za berbu, ne samo da je gotovo nemoguće zaštititi grožđe, već su i mere poput električnih ograda i plinskih topova se pokazale nedovoljno efikasne. Ana Marković, vinogradarka iz Kutjeva, dodaje da divlje svinje ne uništavaju samo grožđe, već i mladice i nove zasade. Visoka divljač takođe uzrokuje ozbiljnu štetu, ostavljajući dugoročne posledice.
„Divlje svinje jedu grožđe i ruju po vinogradu, dok visoka divljač uništava mladice i mlade vinograde. Kada napadnu, šteta je ogromna i ima dugoročan uticaj,“ kaže Marković. Mlade površine uz rubove lovišta su sada potpuno uništene, a bez aktivnog upravljanja populacijom divljači, situacija se samo pogoršava.
Ivan Perak iz Kutjeva naglašava da se ovaj problem može rešiti jedino zajedničkim delovanjem vinara, vinogradara i lovačkih saveza. On ukazuje na to kako su divlje životinje izuzetno snalažljive i lako probijaju postavljene prepreke. Zbog gubitaka koji su se desili, vinogradari su u velikoj mjeri obeshrabreni, a budućnost vinogradarske proizvodnje je neizvesna.
Gradnja zajedničkih strategija za upravljanje divljači i zaštitu vinograda može biti ključna za opstanak vinogradara u ovom području. Pored ekonomske štete, postoji i emotivni aspekt gubitka koji vinogradari osećaju kada vide sav trud uložen u vinograde kako bi propao pod napadima divljih životinja.
Iskustva vinogradara ukazuju na potrebu za hitnim rešenjima i efikasnim merama zaštite. Pristupi kao što su postavljanje sigurnosnih sistema, jačanje saradnje s lokalnim lovačkim udruženjima, kao i izdavanje koncesija za lovišta, morali bi biti prioritet. Takođe, edukacija vinogradara o održivim praksama i zaštitnim merama može doprineti smanjenju problema u budućnosti.
Dok se vinogradari bore s izazovima, jasno je da je potrebna zajednička borba i solidarnost kako bi se prevazišle teškće situacije, kako za trenutnu sezonu, tako i za one koje dolaze. U svetlu ovih dešavanja, važno je i da šira javnost razume težinu situacije i podrži napore vinogradara, jer oni ne doprinose samo ekonomiji, već i kulturnom identitetu zemlje.