Građani Srbije nastavljaju da se suočavaju s dilemama kada je reč o štednji, posebno kada je u pitanju izbor između evra i dinara. Prema rečima brokera Branislava Jorgića, trenutno je dinarska štednja isplativija i korisnija za domaći finansijski sistem. Ova izjava dolazi usred sve veće dinarske štednje, koja je u prvoj polovini 2025. godine porasla za 2,4 odsto u odnosu na prethodnu godinu, dostigavši nivo od 195,7 milijardi dinara, potvrđuje Narodna banka Srbije.
S druge strane, iznos devizne štednje takođe beleži rast, ali u manjem obimu — za 313 miliona evra, što predstavlja povećanje od dva procenta. Ovi podaci ukazuju na rastuće poverenje građana u stabilnost bankarskog sistema i kursa dinara, kao i na veće prihode u odnosu na rashode, što Jorgić ističe kao ključne faktore u povećanju štednje.
Prema Jorgiću, da bi došlo do porasta dinarske štednje, neophodno je ispuniti dva uslova: postojanje investicionog potencijala i poverenje u banke. Ako ti uslovi nisu zadovoljeni, novac obično ostaje „u slamarici“. U ovoj situaciji, zahvaljujući vraćenom poverenju, došlo je do rasta štednje. Ipak, Jorgić napominje da i dalje 90 procenata građana bira štednju u evrima, dok je 10 procenata u dinarima veliki skok u odnosu na pre deset godina, kada je dinarska štednja iznosila samo dva procenata.
Novi trendovi pokazuju da povećanje štednje u bankama stvara veće investicione resurse, što omogućava bankama da posluju racionalnije. Ovaj proces je izuzetno važan za državu, jer Narodna banka Srbije ima monetarni suverenitet nad dinarom, nasuprot evra, za koji taj suverenitet pripada Evropskoj uniji.
Iako je postignut značajan napredak u dinarskoj štednji, Jorgić naglašava da će ona postati kvalitetnija kada građani počnu da štedite na duži vremenski period — duže od godinu dana. U sadašnjosti, većina ljudi štedne u bankama na period od tri do šest meseci.
Kada se pogleda isplativost štednje, Jorgić ističe da je statistički gledano, isplativije štedeti u dinarima. Visoke kamate na dinarsku štednju i izostanak poreza na prihode od štednje doprinose ovom zaključku. U poređenju s tim, devizna štednja se suočava s oporezivanjem. Ipak, i dalje postoji određen strah među građanima, izazvan inflacijom iz devedesetih, koji utiče na njihove odluke o štednji, iako su današnji ekonomski pokazatelji pozitivni i govore u prilog dinaru.
Sve u svemu, ovi podaci ukazuju na transformaciju u načinu na koji građani Srbije pristupaju štednji. Iako je u prošlosti dominirala evro štednja, sve veće poverenje u dinar i pozitivni ekonomski pokazatelji omogućavaju da građani razmatraju nove opcije. U svetlu ovih informacija, budućnost dinarske štednje izgleda obećavajuće, a to će koristi nositi kako građanima, tako i celokupnom finansijskom sistemu u Srbiji.
Ukratko, dok građani i dalje pokazuju prednost za štednju u evrima, rast dinarske štednje može se smatrati znakom sve većeg poverenja u domaći finansijski sistem. S obzirom na to da se ekonomija nastavlja oporavljati, postoji potencijal da će dinar postati sve privlačniji izbor za štednju, što bi moglo dodatno ojačati gospodarstvo Srbije.