Dobrica Ćosić je bio jedan od najpoznatijih srpskih književnika i političara. Posvetio je svoj život pisanju i istraživanju srpske istorije, kulture i politike, a u svojoj poslednjoj knjizi „Knjiga o Titu“ pričao je o svom odnosu sa Josipom Brozom Titom, od prvog susreta do prekida odnosa. Ova knjiga takođe predstavlja rekonstrukciju jednog vremena, raspada Jugoslavije, jugoslovenstva, i predstavlja srpski poraz.
Kćerka velikog pisca Ana Ćosić Vukić izjavila je da je ova knjiga nastala u njegovim poslednjim godinama života, te da su mnogi ljudi bili zainteresirani za izdavača knjige. Ana se također osvrnula na činjenicu da dela njenog oca odavno više nisu ponovno objavljivana, iz političkih razloga, te je izrazila želju da se prvo opet objave svi njegovi romani. Nakon toga je plan bio da knjiga o Titu ugleda svetlost dana.
Ana je takođe istaknula da je „Laguna“ preuzela veliki izdavački poduhvat i objavila mnoge romane Dobrice Ćosića. Također je navela da je sudbina srpskog naroda jedna od najvažnijih tema u Ćosićevim književnim delima, te da je otac želeo da završi sva započeta dela kako bi završio svoje veliko književno nasleđe.
Knjiga o Titu je višeslojna rekonstrukcija vlastitog odnosa prema Titu, pobunjenog sina koji, voljevši i uprkos sebi da ne voli, ne može da ne mrzi, psihološki roman o vremenu koje se hrani napaćenim narodom mržnje prema Srblju, ali i omiljeni lektiraloški izazov za sve nostalgične ljubitelje starog štiva.
Dobrica Ćosić je tokom života bio fokusiran na društvenu stvarnost druge polovine 20. veka. Želeo je da konačno završi sagu o porodici Katić i započeo je roman ‘Vreme vlasti II’. Iako je sumnjao u svoje romaneskne sposobnosti u poznim godinama, na kraju je uspeo da završi ovaj delo, i objavio ga u ‘Prosveti’. Kao krunu svog rada, Dobrica Ćosić je završio knjigu memoara ‘Piščevi zapisi’ i svoj poslednji književni projekat, roman ‘U tuđem veku II’, pre nego što je preminuo.
Na kraju, Ana je izrazila zadovoljstvo što su dela njenog oca konačno objavljena, navodeći da je ovo mnogo prirodnije nego da se godinama ne objavljuje ništa od stvaralaštva Dobrice Ćosića, a onda odjednom da se pojavi neka njegova poslednja knjiga. Ovo svedoči o važnosti nasleđa ovog vrsnog književnika ne samo za srpsku kulturu, već i za celokupno književno stvaralaštvo.