Evropski sud za ljudska prava donio je presudu koja je ocijenila da je Hrvatska povrijedila prava Amira Mafalanija, koji je osuđen za atentat na novinare Iva Pukanića i Nika Franića, zbog nelegalnog praćenja njegove komunikacije s advokatom. Presuda je također zaključila da je dio prigovora o povredi odredbi Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda bio neosnovan. Mafalani je prigovorio na neprimjerene uvjete u istražnom zatvoru, strogi režim socijalne izolacije te alternativne mjere nadzora i sigurnosti zbog ozbiljnosti zločina za koji se tereti.
Sud u Strasbourgu je utvrdio da su mjere posebne sigurnosti i nadzora nad Mafalanijem bile opravdane, s obzirom na teroristički karakter zločina za koji se tereti. Mafalani je proveo 11 mjeseci u ćeliji bez komunikacije s drugim zatvorenicima, no dozvoljene su mu bile šetnje na otvorenom i posjete obitelji i advokata. Sud je zaključio da to razdoblje nije bilo prekomjerno niti dovelo do potpune izolacije.
U vezi s prigovorima o medicinskoj njezi zbog povreda, sud je primijetio da su ga liječnici redovito pregledavali i liječili, te da Mafalani nije pružio dokaze o nedostatku njege povreda. Također, sud je zaključio da su posebne sigurnosne mjere vezivanja ruku i nogu tijekom transporta bile opravdane.
Presudom je zaključeno da se dopisivanje između optuženog i njegovog advokata ne smije nadzirati prema zakonu o krivičnom postupku, osim ako sud odluči drugačije i samo u vezi s određenim krivičnim djelima. Mafalani, osuđen na 16 godina zatvora zbog atentata na novinare i izdavača Nacionala, dobio je naknadu od 2.000 eura za nematerijalnu štetu i 2.850 eura za troškove postupka.
Ovo nije prvi put da je Mafalani dobio presudu u svoju korist zbog kršenja ljudskih prava, kako u Strasbourgu tako i pred hrvatskim Ustavnim sudom. Nedavno mu je Ustavni sud prihvatio tužbu zbog povrede prava prilikom hapšenja. Presuda Europskog suda za ljudska prava ukazuje na važnost poštivanja prava optuženika i zatvorenika, te pruža smjernice za bolje postupanje u sličnim situacijama u budućnosti.
